Sindrom policističnih jajnika (PCOS) najčešći je hormonalni poremećaj kod žena reproduktivne dobi. Ako se i vi suočavate s neredovitim menstrualnim ciklusima, aknama, pretjeranom dlakavošću i drugim simptomima PCOS-a, u ovom smo članku za vas prikupili sve informacije o tom sindromu.

Sindrom policističnih jajnika (PCOS) čest je hormonalni poremećaj koji pogađa između 5 i 20 % žena reproduktivne dobi.

Struka dugo nije bila usuglašena oko definicije, no sada većina stručnjaka koristi Rotterdamske kriterije. Prema njima dijagnoza PCOS-a postavlja se ako žena ispunjava dva od tri klinička kriterija:

1. Klinički i/ili biokemijski hiperandrogenizam: previsoka razina muških spolnih hormona kod žena, što može uzrokovati neugodne i neželjene promjene na tijelu.
2. Poremećaji ovulacije: anovulacija (izostanak ovulacije) ili oligoovulacija (neredovite ovulacije, samo nekoliko puta godišnje), što može uzrokovati neplodnost kod žena
3. Ultrazvučna slika policističnih jajnika: na jajnicima su vidljive brojne sitne ciste i sitni folikuli s nezrelim spolnim stanicama koje ne rastu niti ovuliraju. Umjesto toga proizvode velike količine androgenih hormona koji se izlučuju u krv.

Prema Rotterdamskim kriterijima mogu se definirati četiri različita fenotipa sindroma:

• Tip A: hiperandrogenizam, kronična anovulacija i policistični jajnici
• Tip B: hiperandrogenizam i kronična anovulacija
• Tip C: hiperandrogenizam i policistični jajnici
• Tip D: kronična anovulacija i policistični jajnici

Tipovi A i B mogu se zajedno nazvati „metabolički fenotip“, koji ima čak 80 % žena s PCOS-om. Najčešće su to žene s prekomjernom tjelesnom masom, teškim simptomima i psihološkim problemima i kod njih se sindrom može u potpunosti razviti.

Tipovi C i D javljaju se u žena sa zdravom tjelesnom masom pa ga možemo nazvati i „vitkim tipom PCOS-a“. Žene imaju blage vanjske simptome, ali su prisutni poremećaji menstrualnog ciklusa i posljedično poteškoće sa začećem te metabolički poremećaj i inzulinska rezistencija.

Ovisno o fenotipu PCOS-a u žena mogu biti uočljiviji ili izraženiji neki simptomi.

• Prekomjerna tjelesna masa ili pretilost – žene mogu imati pojačan apetit ili manju kontrolu nad njim, napade gladi i redovitu želju za slatkim.
• Inzulinska rezistencija i visok rizik od razvoja šećerne bolesti tipa 2 (više o tome)
• Poremećaji menstrualnog ciklusa i hormonska neravnoteža – neredovite mjesečnice i ovulacije ili čak njihov izostanak mogu biti uzrok neplodnosti.
• Simptomi slični PMS-u – nadutost, mučnina, bolovi u prsima, promjene raspoloženja, bolovi u trbuhu i/ili donjem dijelu leđa te glavobolje.
• Opadanje kose – ženama mogu opadati čitavi pramenovi kose, što dovodi do androgene alopecije4 ili ćelavosti muškoga tipa.
• Hiperandrogenizam – povišena razina muških spolnih hormona (prvenstveno testosterona) uzrokuje izražene promjene na tijelu, od jake dlakavosti na područjima gdje žene uglavnom nemaju dlake (brada, ispod nosa, oko bradavica na prsima) do akni i masne kože.
• Psihički problemi – promjene raspoloženja, napadi tjeskobe, anksioznost, depresija, nisko samopoštovanje, poremećaji prehrane.
• Poremećaji spavanja – tijekom spavanja mogu postojati kratka razdoblja bez disanja i sa slabijom prokrvljenošću, žene su kronično umorne, slabije su koncentrirane i teže obavljaju poslove koji su drugima jednostavni.

• Inzulinska rezistencija – unatoč zdravoj tjelesnoj masi žene mogu imati oslabljenu toleranciju glukoze, povećan rizik od razvoja šećerne bolesti tipa 2 i masnu jetru.
• Poremećaji menstrualnog ciklusa i hormonska neravnoteža – neredovite mjesečnice i ovulacije ili čak njihov izostanak mogu biti uzrok neplodnosti.
• Psihički problemi – promjene raspoloženja, napadi tjeskobe, anksioznost i depresija.
• Glavobolje i/ili migrene.
• Opadanje kose – manji gubitak kose, ali nije tako izražen kao
  kod tipa A i B.

Točan uzrok razvoja sindroma policističnih jajnika još nije u potpunosti poznat. Stručnjaci
pretpostavljaju da je to kombinacija nekoliko unutarnjih i vanjskih čimbenika, uključujući:

• hiperandrogenizam,
• inzulinsku rezistenciju,
• genetiku,
• čimbenike iz okoline – prehrana i način života,
• fizički i emocionalni stres
• kroničnu upalu,
• oksidativni stres
• pretilost.

Kao što smo spomenuli, za dijagnozu PCOS-a moraju biti prisutna dva od tri Rotterdamska
kriterija: hiperandrogenizam, poremećaji ovulacije ili policistični jajnici.

⁠Vaš liječnik ili ginekolog provjerit će svaki od kriterija na drugi način:

1. Hiperandrogenizam: radi se laboratorijska analiza hormona, gdje se između ostaloga provjerava razina luteinizirajućeg hormona (LH), testosterona, šećera u krvi i kolesterola.
2. Poremećaji ovulacije: žena dijeli povijest i karakteristike svog menstrualnog ciklusa sa stručnjakom. Važno je naglasiti moguće neredovite menstruacije, izostanak menstruacije ili vrlo obilno krvarenje.
3. Policistični jajnici: utvrđuju se ultrazvučnim pregledom kod ginekologa.

Život s PCOS-om može biti potpuno normalan uz nekoliko promjena životnih navika i farmakoloških pristupa. Metode suočavanja moraju se prilagoditi svakoj ženi pojedinačno, stoga vam možda neće odgovarati sve gore navedene metode.

To prije svega uključuje promjene u prehrani, povećanu tjelesnu aktivnost, redovito spavanje i dodatke prehrani.  Više o tome možete pročitati u članku.

Također možete razmotriti alternativne metode liječenja, koje obuhvaćaju:

• tradicionalnu kinesku medicinu,
• imunoterapiju,
• psihoterapiju,
• jogu i posjete toplicama,
• Tai Chi,
• terapiju kisikom,
• akupunkturu.

Te metode mogu smanjiti simptome PCOS-a i komplikacije koje on može izazvati, ali nijedna studija još nije potvrdila njihovu učinkovitost.

Farmakološki pristupi uglavnom su usmjereni na višak androgena, neredovite ovulacije i
inzulinsku rezistenciju. Terapija mora biti dugoročna, dinamična i prilagođena promjenjivim okolnostima, osobnim potrebama i očekivanjima žene.

Kada promjena prehrane i redovita tjelovježba nisu dovoljne, žene se mogu obratiti svom
liječniku ili ginekologu koji, ovisno o potrebama i željama, može propisati:

• Za regulaciju menstrualnog ciklusa često se koristi hormonska kontracepcija.

• U slučaju hiperandrogenizma dobar izbor je kombinirana hormonska kontracepcija koja dodatno smanjuje proizvodnju androgena (muških spolnih hormona) te je prikladna za žene s PCOS-om koje imaju problema s prekomjernom dlakavošću i/ili komplikacijama s aknama. Kod problema s hiperandrogenizmom mogu se koristiti i drugi lijekovi koji snižavaju razinu androgena.

• Kod problema sa začećem koriste se lijekovi koji stimuliraju ovulaciju.

• Određeni lijekovi koji povećavaju osjetljivost tkiva na inzulin mogu pomoći kod pojedinih metaboličkih problema.

• Međutim, od nedavno su za liječenje PCOS-a i neplodnosti indicirani i inozitoli, među kojima mio-inozitol i D-kiro-inozitol imaju najvažniju ulogu.
  
  Od nedavno se inozitoli također koriste za liječenje PCOS-a i neplodnosti, među kojima mio-inozitol i D-kiro-inozitol imaju najvažniju ulogu.

• R. Azziz, Obstetrics & Gynecology, vol. 132, no. 2, pp. 321–336, Aug. 2018, doi: 10.1097/AOG.0000000000002698.
• A. Radojčić Badovinac and N. Smiljan Severinski, Polycystic Ovary Syndrome - Functional Investigation and Clinical Application, Z. Wang, Ed. IntechOpen, 2022. doi: 10.5772/intechopen.101994.
• S. Livadas and E. Diamanti-Kandarakis, Frontiers of Hormone Research, vol. 40, D. Macut, M. Pfeifer, B. O. Yildiz, and E. Diamanti-Kandarakis, Eds. S. Karger AG, 2013, pp. 1–21. doi: 10.1159/000341673.
• H. M. Sadeghi et al, IJMS, vol. 23, no. 2, p. 583, Jan. 2022, doi: 10.3390/ijms23020583.
• U. A. Ndefo et al, P T, vol. 38, no. 6, pp. 336–355, Jun. 2013.
• M. Nordio et al, European Review for Medical and Pharmacological Sciences, vol. 23, no. 12, pp. 5512–5521, Jun. 2019, doi: 10.26355/eurrev_201906_18223.