Avtor članaka

Dora Zrinski Petrović, univ. bacc. psych.
Centar za reproduktivno mentalno zdravlje, Zagreb

Mentalno zdravlje kod poteškoća s plodnošću

Neplodnost je nemogućnost para da ostvari i/ili održi kliničku trudnoću do rođenja djeteta nakon 12 i više mjeseci redovitih nezaštićenih spolnih odnosa. To je bolest reproduktivnog sustava koja pogađa oko 10–20 % parova (Friščić i Kušević, 2013), to jest otprilike svaki šesti par u reproduktivnoj dobi. Od toga će polovica parova uspjeti ostvariti trudnoću u roku od godine dana bez bilo kakvog tretmana i terapije. Druga polovica parova krenut će na potpomognutu oplodnju. Sedam od deset parova koji započnu potpomognutu oplodnju na kraju uspije ostvariti roditeljstvo biološkim začećem ili posvajanjem (Troude i sur., 2016).

Možemo razlikovati umanjenu plodnost te primarnu i sekundarnu neplodnost (Vander Borght i Wyns, 2018). Umanjena plodnost odnosi se na parove koji nisu u potpunosti neplodni, već imaju smanjenu reproduktivnu učinkovitost, a za ostvarivanje trudnoće treba duže vremena nego kod para koji nema problema s plodnošću. Nadalje, primarna neplodnost odnosi se na potpunu nemogućnost začeća ili iznošenja trudnoće, a sekundarna neplodnost definira se kao nemogućnost ostvarivanja ponovnog roditeljstva (nemogućnosti začeća ili iznošenja trudnoće) nakon barem jednog uspješnog porođaja.

Mnogi su uzroci neplodnosti. Od toga je jedna trećina zbog bolesti muškarca, druga trećina zbog bolesti žene, a preostalo se odnosi na bolesti i muškarca i žene ili je razlog nepoznat (Halvorson, 2008; prema Friščić i Kušević, 2013). Neke od medicinskih dijagnoza žene koje mogu biti uzrok neplodnosti: sindrom policističnih jajnika, endometrioza, miomi i sl. (Vander Borght i Wyns, 2018). Što se tiče dobi, plodnost žena opada s dobi te se u dobi od 40 godina ona smanjuje za čak 50 % (Eijkemans i sur., 2014).

Želja za ostvarivanjem roditeljstva jedna je od vrijednosti mnogih parova, a kada to nije moguće, nije neuobičajeno da se jave teškoće mentalnog zdravlja, kao što su depresivne smetnje, neugodne emocije, nezadovoljstvo u partnerskom odnosu i nefunkcionalni stilovi suočavanja sa stresom.

Istraživanja pokazuju kako se kod žena koje boluju od neplodnosti javlja depresivnost, čija se razine čak udvostruči nakon neuspješnih tretmana potpomognute oplodnje (Matsubayashi i sur., 2001). Također, ističe se kako je rizik depresivnosti najveći između 1 i 3 godine od dijagnosticiranja neplodnosti. U tom razdoblju parovi počinju gubiti vjeru i nadu u ostvarivanje roditeljstva te se javljaju ostale neugodne emocije, a nakon tog razdoblja nauče se nositi i prihvate situaciju takvom kakva jest.

Neplodnost sa sobom donosi niz stresnih situacija, stoga su parovi svakodnevno izloženi raznim emocijama. Osim što je proces začeća dugotrajan te može biti i bolan, nedostatak kontrole nad situacijom može biti dodatan uzročnik stresa. Pokazano je kako parovi koji se nose s neplodnošću prilikom suočavanja s takvim specifičnim stresorima koriste strategije usmjerene na emocije i izbjegavanje. Pokazano je kako obje strategije nisu učinkovite te mogu pridonijeti većim problemima mentalnog zdravlja. Više razine psihološke nefleksibilnosti, pokušaj izbjegavanja određenih misli, emocija i događaja predviđaju i više razine stresa (Potočar, 2020).

Kada govorimo o zadovoljstvu partnerskim odnosima, istraživanja su pokazala značajno manje partnersko i seksualno zadovoljstvo te višu razinu stresa specifičnog za neplodnost u situaciji kada su od dijagnoze neplodnosti prošle više od tri godine (Prpa, 2020). Kod žena koje se nose s neplodnošću većem zadovoljstvu partnerskim odnosom pridonose veća stabilnost veze, bolja prisnost i veće seksualno zadovoljstvo (Prpa, 2020).

Ako trenutačno imate probleme s neplodnošću, zapamtite da niste sami i jedini koji se nose s time. Kako biste si olakšali patnju, pokušajte stupiti u kontakt s ljudima koji su prošli kroz slično iskustvo ili se u njemu trenutačno nalaze kako biste mogli razmijeniti iskustva, savjete, osnažiti jedni druge te smanjili osjećaj usamljenosti i stigmatizacije (Prpa, 2020). Osim toga, razgovor s partnerom vrlo je ljekovit. Podijelite svoje misli, brige i osjećaje s njim/njom te s vama bliskim osobama od povjerenja. Jednako je važno zatražiti pomoć psihologa ili drugog stručnjaka mentalnog zdravlja, koji može pružiti psihološku podršku te osobu naučiti raznim tehnikama suočavanja i nošenja sa stresom.

Ako se vi sami ne nosite s problemom neplodnosti, ali se vama bliska osoba suočava s time, budite joj podrška. Ponekad je najbolji način kako pomoći osobi samo da je poslušate i iskreno zagrlite. Ako ne znate puno o neplodnosti, pokušajte se informirati i pružite osobi razumijevanje. Pitajte je što joj u ovome trenutku odgovara i treba te joj to pokušajte i pružiti.

Možda vam se čini kako su problemi neplodnosti nerješivi, no postoje mnoge mogućnosti liječenja neplodnosti čiji je rezultat trudnoća za većinu parova. Postoje međutim i druge opcije ostvarivanja roditeljske uloge, poput posvajanja. Zapamtite, vi ste puno više od problema s kojim se nosite! Niste ni krivi ni odgovorni za stanje u kojem se nalazite. Uzmite vremena za sebe i za aktivnosti u kojima uživate. Kao što biste bili prema najboljoj prijateljici, budite blagi i suosjećajni prema sebi.

Poruke podrške

  1. Dobra si majka i ako se osjećaš iscrpljeno.
  2. Nisi sama u tome kroz što prolaziš.
  3. Hranjenje djeteta na bočicu ne govori ništa loše o tebi kao majci.
  4. Brini se o sebi kao što se brineš o svom dojenčetu.
  5. Traženje pomoći znak je hrabrosti i snage, a ne slabosti.
  6. U majčinstvu su sve emocije normalne (kao i u životu).
  7. Ne moraš sve sama; pohvalno je zatražiti pomoć.
  8. Briga o sebi nije egocentričnost.
  9. Tvoji problemi ne definiraju tko si i kakva možeš biti.
  10. Ne moraš biti savršena majka da bi bila dobra majka.
  11. Normalno je pogriješiti.
  12. Teško razdoblje neće trajati zauvijek. Osloni se na svoje bližnje i na stručnjake.
  13. Normalno je imati brige i strahove, no kada te one pretjerano ometaju, dobro je potražiti pomoć.
  14. Rad na sebi zaslužuje ovacije, a ne osuđivanje.
  15. Kvalitetno povezivanje s dojenčetom može se ostvariti čak i ako ne dojiš.
  16. Ti ste puno više od teškoća mentalnog zdravlja s kojim se nosiš.
  17. Iako si majka, i dalje trebaš i zaslužuješ uzeti vremena samo za sebe.
  18. Budi ponosna na sebe, radiš odličan posao!
  19. Nisi manje vrijedna ako trenutačno ne možeš začeti.
  20. To što imaš teškoća sa začećem, ne znači da nećeš biti dobra majka.

Literatura:

  1. Eijkemans, M. J., Van Poppel, F., Habbema, D. F., Smith, K. R., Leridon, H. i Te Velde, E. R. (2014). Too old to have children? Lessons from natural fertility populations. Human Reproduction, 29(6), 1304-1312. https://doi.org/10.1093/humrep/deu056
  2. Friščić, T. i Kušević, Z. (2013). Najčešći psihološki problemi kod parova u procesu potpomognute oplodnje. Socijalna psihijatrija, 41(2), 99-108. https://hrcak.srce.hr/111271
  3. Matsubayashi, H., Hosaka, T., Izumi, S. I., Suzuki, T. i Makino, T. (2001). Emotional distress of infertile women in Japan. Human reproduction, 16(5), 966-969. https://doi.org/10.1093/humrep/16.5.966
  4. Potočar, L. (2020). Povezanost anksiozne osjeljivosti i psihološke nefleksibilnosti sa stresom kod žena s problemom neplodnosti. U I. Burić i sur. (Ur.), 22. dani psihologije u Zadru. Zadar, Hrvatska: Sveučilište u Zadru.
  5. Prpa, M. (2020). Izazovi neplodnosti u kontekstu zadovoljstva partnerskim odnosom: iz ženske perspktive. U I. Burić i sur. (Ur.), 22. dani psihologije u Zadru. Zadar, Hrvatska: Sveučilište u Zadru.
  6. Prpa, M. (7. studenog 2020). Neplodnost. https://centarzareproduktivnomentalnozdravlje.hr/neplodnost/
  7. Troude, P., Santin, G., Guibert, J., Bouyer, J. i de La Rochebrochard, E. (2016). Seven out of 10 couples treated by IVF achieve parenthood following either treatment, natural conception or adoption. Reproductive biomedicine online, 33(5), 560-567. https://doi.org/10.1016/j.rbmo.2016.08.010
  8. Vander Borght, M. i Wyns, C. (2018). Fertility and infertility: Definition and epidemiology. Clinical biochemistry, 62, 2–10. https://doi.org/10.1016/j.clinbiochem.2018.03.012